Šemsa Suljaković - Biografija

Šemsa Suljaković - Biografija

Šemsa Suljaković

Šemsa Suljaković je najtiražnija folk pjevačica bosanskohercegovačke glazbene scene. Deset godina je surađivala s “Južnim vetrom”, s kojim je postigla veliki uspjeh. Takozvana elita je njezinu glazbu nazivala trešom i smatralo se da je slušaju niži slojevi, unatoč tome što je punila koncertne dvorane i postizala ogromne tiraže vinila i kaseta, a lokalne radio-stanice su danonoćno puštale njezine pjesme.

Obrazovanje

Završila je gimnaziju.

Privatni život

Rođena je 29.10.1949. godine u Maglaju. Do osnovne škole je živjela u selu Misurići, u kojemu je bilo samo pet, šest kuća. Odrastala je među tim kućama čija su dvorišta dijelili voćnjaci, a s prijateljima se igrala skrivača iza plastova sijena i drveća. Njezini roditelji su bili strogi i znalo se tko što radi u kući, ali je imala ugodno djetinjstvo, bez obzira na to što su se njezini roditelji kasnije rastali.
Šemsa je bila najstarija od šestoro djece, a bezbrižno djetinjstvo je prekinuto s trinaest godina kada je počela pomagati mami u firmi. Njezina majka je radila u Izvršnom vijeću i nju je vodila da joj pomaže.
Rodno selo je napustila u drugom razredu osnovne škole i otišla u Jelah kraj Tešnja. U šestom razredu se s majkom opet seli, ali ovaj put kod djeda u Sarajevo, u naselje Širokača. Šemsin talent za glazbu se primjećivao još u školi kada je uvijek prva naučila pjesmicu ili zamijenila učiteljicu na glazbenom.
Još dok je imala 18 godina bila je u vezi s jednim glazbenikom i zajedno su funkcionirali odlično dok se nije pojavila ljubomora. Šemsa je govorila kako je u toj vezi bilo svega, svađe, tuče i rastavljanja, a iz nje se rodio njezin sin Almir Skopljak koji joj je podario dvoje unučadi.
Više od 20 godina s obitelji živi u Švedskoj, a otkad se 2014. prestala baviti pjevanjem putuje i uživa. U Sarajevo se nakon rata prvi put vratila 1997. godine da obnovi kuću u kojoj danas živi njezin sin s obitelji. U ratu je izgubila dva brata, a 2016. godine je umrla njezina sestra Amela i za njom još jedan brat.

Posao

Pjevanjem se službeno počela baviti 1971. godine u restoranu Josipa Softe u Nedžarićima. Taj prvi nastup se dogodio sasvim slučajno, prilikom izlaska s prijateljicom iz naselja Senom, koja je bila pjevačica. Izašli su u restoran u kojem je Sena godinama pjevala, a na njihovom stolu je bio upaljen mikrofon pa je Šemsa zapjevala s njom.
Vlasnik restorana je dan kasnije rekao da odlično pjeva i da je želi da nastupa kod njega. Ona je pristala i u početku je pjevala s bilježnicom u ruci jer se bojala da ne zaboravi tekst pjesama.
1978. godine je sa Šabanom Šaulićem i Radetom Vučkovićem snimila singl “Otišla je ljubav s našeg kućnog praga”, ali ni nakon toga nije napustila pjevanje po restoranima jer se bila navikla na takav tempo i nisu je zanimali koncerti. Singl je bio zapažen, ali nitko nije znao tko je otpjevao tu pjesmu jer u to vrijeme nije bilo reklama kojima su se promovirala izdanja, a Šemsina boja glasa je ličina na boju glasa Branke Stanarčić pa su joj gosti često znali naručivati tu pjesmu, misleći da je Branka pjeva.
Po restoranima je pjevala do 1981. godine, kada je srela Miodraga Ilića i postala članica “Južnog vetra”. S njima je snimila prvi LP  “Vjerna u ljubavi” i tako započinje uspon u njezinoj karijeri. Veliku petorku “Južnog vetra” su činili Šemsa Suljaković, Dragana Mirković, Kemal Malovčić, Mile Kitić i Sinan Sakić.
Šemsa je 1992. godine napustila Južni vetar i  po Americi i zapadnoj Europi održavala koncerte za pomoć Bosni i Hercegovini.
1993. godine je snimila album “Tako je to”, a zatim “Moje vrijeme došlo je” (1998.), “Ne vjerujem nikom više” (2000.), “Južni ritam” (2002.), “Tako to žene rade” (2005.) i “Kada odem” (2007.).
Nakon umirovljenja i dalje povremeno nastupa po diskotekama i kaže da je ljudi napokon više ne gledaju kao ljepoticu ili zgodnu ženu nego kao pjevačicu, profesionalca.
Neke od njezinih najpoznatijih pjesama su: “Što me pitaš kako živim”, “Pristajem na sve”, “Zar za mene nema sreće”, “Razbio si čašu”, “Mi se volimo”, “Putuj, putuj ljubavi”, “Vreme ljubav briše”, “Verna u ljubavi”, “Učini nešto”, “Jedna suza na tvom licu”, “Stani da se pozdravimo”, “Ove noći tugujem”, “Javi se, oteraj tugu”, “Baš si ludo srce moje” i drugi.

Najveća postignuća

Šemsa Suljaković je vrhunac slave doživjela 1986. godine, kada je njezin album “Pristajem na sve” prodan u 850.000 primjeraka. Održala je nekoliko stotina humanitarnih koncerata diljem svijeta za pomoć Bosni i Hercegovini.